Month: September 2023

Sjećate li se vremena u kojem igračke nisu imale baterije? Ili su rijetke imale baterije, a i te baterije su bile skupe k’o vrag pa smo takve igračke uzimali u izuzetnim prilikama i uglavnom ih nakon što su se baterije zamijenile nekoliko puta, lišavali tog električnog pogona i postajale su obične igračke. Onda su došle punjive baterije kao čudo napretka i donijele određenu komociju da bi u vrlo kratkom vremenu baterije preplavile svijet. U doslovnom i prenesenom značenju. Godinama već baterije upogonjuju svijet, baterijski su automobili toliko popularni da je pravi grijeh voziti dizelaše ili benzince. Hibridi su još i podnošljivi, izgleda. Solarni su paneli dio te baterijske priče, malo naprednije od onih baterijica za igračke, ali što? Kad si dijete, baterija ti pogoni igračku, a kad narasteš, imaš malo veće igračke na istu foru.

Više od dvadeset godina o solarnim se panelima govori kao o glavnom načinu u sprečavanju emisije ugljičnog dioksida, a u skorije se vrijeme sve više govori i o drugoj strani ove medalje – njihovu odlaganju. Naime, rok trajanja solarnih panela je 25 godina i sad je već uvelike vrijeme da se počne razmišljati o odlaganju starih panela budući da će ubrzo milijarde istrošenih solarnih panela biti zamijenjene novima, a plan za adekvatno zbrinjavanje bez teških posljedica za čovjeka i prirodu još ne postoji pa nam prijeti čak i ekološka katastrofa.

Na svjetskoj razini postavljen je jedan teravat solarnih panela, pri čemu su oni za kućnu upotrebu kapaciteta oko 400 W, dok su paneli na solarnim farmama nešto jači, što u konačnici znači da je u svijetu postavljeno oko 2,5 milijardi solarnih panela. To ne bi bio problem da postoji infrastruktura za njihovo recikliranje. Budući da ona ne postoji, predviđa se da ćemo do 2050. godine imati otpada za cijelu jednu planinu, a to je izuzetno pogubno za okoliš. Ono što je trebalo biti spas za planetu, postaje sve veće opterećenje, a koraci prema rješavanju problema toliko su maleni da ih je nemoguće vidjeti prostim okom.

Možda u mladim snaga čuči neki inovator koji će otkriti kako uspješno reciklirati solarne panele?

Adminka

*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1

Nakon dva mjeseca učenja i rada u učionicama, polaznici edukacije koje provodi inkubator Pismo powered by a1 su odradili svoju „prvu gaming praksu“. Praksa je jedan od noviteta koji je uveden u edukacije s ciljem da se polaznici što bolje pripreme za ono što ih čeka poslije.

Upravo zbog toga, polaznici su bili na praksi u postojećim gaming studijima, gdje su radeći na konkretnim projektima pokazali ono što su naučili do sada. „Praksa se pokazala kao pun pogodak. Ovo je odlično iskustvo za sve polaznike, a sretni smo da su zadovoljni i vlasnici tvrtki gdje su budući game developeri odrađivali praksu.”, rekao nam je Dominik Cvetkovski, jedan od mentora i predavača.

U studenom polaznike očekuje još jedan tjedan prakse kada će konačno donijeti odluku o poslu ili otvaranju vlastite tvrtke. Inače, ovo je 8. generacija polaznika, a prva koja u sklopu šestomjesečne edukacije ima dvotjednu praksu. Do sada je 280 polaznika završilo edukaciju koju provodi inkubator Pismo powered by a1.

Hrvatska je već cijelo desetljeće članica Europske unije, ali i dalje se primjećuju velike razlike u kvaliteti proizvoda i života, što je većina vjerojatno mislila da će se ulaskom u Uniju smanjiti ili sasvim nestati. No nažalost, nije. I dalje čujemo kako su pojedini proizvodi kupljeni u bogatijim zemljama Europske unije bolji kvalitetniji nego oni kupljeni na domaćem tržištu. To naravno, ne vrijedi za domaće proizvode! Oni imaju istu kvalitetu na inozemnom i tuzemnom tržištu, samo što smo svjedočili nižim cijenama nekih naših proizvoda na policama bogatijih zemalja Europske unije.

Što se sigurnosti pak tiče, možemo reći da RAPEX, sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje i RAPEX, sustav brzog uzbunjivanja za neprehrambene proizvode, djeluju jednako učinkovito na području cijele Unije, a kako bi se sigurnost još i povećala, krajem ožujka stupila je na snagu Opća uredba o sigurnosti proizvoda (GPSR). Novim se pravilima nastoji riješiti velike društvene promjene koje su utjecale na sigurnost potrošačkih proizvoda u proteklih dvadesetak godina budući da su nastupile velike promjene zahvaljujući tehnološkom razvoju, globaliziranim opskrbnim lancima i sve većoj digitalizaciji. Ovakav zakonodavni okvir potrošačima će osigurati ponudu samo sigurnih proizvoda, bez obzira na njihovo podrijetlo i prodaju li se u trgovinama ili internetskim trgovinama. Cilj nove Uredbe je osigurati da su svi neprehrambeni potrošački proizvodi na tržištu Europske unije sigurni, bez obzira prodaju li se uživo ili virtualno. Online prodaja je u stalnome porastu već više od dvadeset godina, a nova se Uredba bavi izazovima digitalizacije i rizicima povezanima s novim tehnološkim proizvodima te pruža stvarnu sigurnosnu mrežu za potrošače koji se bave sigurnošću proizvoda poboljšavajući sigurnosne uvjete između internetske i prodaje uživo kao i proširenjem obveze da svi neusklađeni uvozni proizvodi imaju gospodarskog subjekta u Uniji odgovornog za pitanja sigurnosti proizvoda.

Sve u svemu, domaće je domaće. S tim nikad nismo imali uzbune.

Adminka

*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1

Još do prije nekoliko godina u javnosti se sramežljivo govorilo o ovisnostima koje donose zasloni, a danas su postale stvarnost koja zahvaća sve mlađu populaciju utječući na tjelesno i psihičko zdravlje. Ovisnost o zaslonima vrlo je ozbiljna i specifična budući da je nova pa o njoj svakako manje znamo nego o drugim ovisnostima koje se proučavaju već dugi niz godina.

Danas nije neobično vidjeti kako se bebama koje jedva da i sjede daju zasloni kako bi ih se smirilo i okupirala im se pažnja, a djeca do druge godine života nikako ne bi smjela biti izložena zaslonima! Porazni su rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2019. godine koje kaže da čak 4 % srednjoškolaca ima visoku razinu ovisnosti o internetu (to je samo jedna vrsta ovisničkog ponašanja!), a čak 35,4 % ispitanika je u istom istraživanju navelo neke znakove ovisnosti.

Do punoljetnosti bi gledanje u zaslone trebalo svesti na najmanju moguću mjeru, što znači da predškolci smiju zaslone koristiti isključivo u prisutnosti roditelja, do najviše jedan sat dnevno. Školska djeca smiju biti izložena zaslonima do najviše 90 minuta dnevno, a oni starosti 13 do 18 godina zaslonima smiju biti izloženi najviše dva sata dnevno. Upotreba zaslona svakako treba biti praćena igrom na svježem zraku, boravkom i aktivnostima u prirodi, a važno je obratiti pažnju i na vrstu sadržaja koju djeca konzumiraju preko zaslona.

No nisu samo djeca ugrožena! Pretražujući Internet, dolazimo do podatka kako prosječna odrasla osoba dnevno na internetu provede nešto manje od sedam sati!!! To je prosjek, a prosjek je kad neki jedni jedu kiseli kupus, drugi mljeveno meso, u prosjeku jedu sarmu. Znajući kako je mesa u sarmi ipak više nego kupusa (mi vegetarijanci smo uvijek nekako zapostavljeni pa evo i u bapsko-statističkim doskočicama, ali za potrebe teksta neka ostane), možemo se s razlogom zabrinuti jer gledajući zombije koji buljeći u mobitele šetaju ulicama, ne preostaje nam drugo nego prihvatiti da većina populacije dnevno ipak dosta vremena na internetu – izgubi. Lako se prepustiti lijepim slikama, zanimljivim videima ili skrolanju do besvijesti u nadi da će naići nešto zanimljivo. Koliko puta ste skrolali Instagramom i vidjeli poruku „pregledali ste sve sadržaje i došli do kraja“? Ja sam nekoliko puta i sablaznila se pa sam na mobitelu uključila praćenje vremena na internetu. Kad sam izračunala koliko bih za to vrijeme vrta obradila, zimnice skuhala ili tuluma odradila, shvatila sam da su mi uzde života nestale u bespuću ekrana, a to nikako nisam htjela.

Ali kako se riješiti potrebe da budemo stalno dostupni i stalno na internetu? Važno je vidjeti što dovodi do potrebe za stalnim boravkom na internetu i osvijestiti te zapisati u čemu je problem kako bismo se s vremena na vrijeme mogli podsjetiti i na vrijeme spriječiti ovisničko ponašanje.

Nakon toga, vrijeme provedeno na internetu treba usmjeriti na druge aktivnosti. Kad ste posljednji put izašli u šetnju s prijateljicom? Počešljali psa? Odigrali šah? Napravili nešto kreativno ili pak korisno? Nekad nam u ormaru vlada kaos kojega svaki dan gledamo i iznova nas frustrira, a odmicanjem od interneta dobivamo dodatno vrijeme koje možemo potrošiti na organizaciju ormara. Svaka radnja koja nam ispunjava vrijeme korisnim sadržajima umjesto skrolanjem po zaslonu mozgu daje signal i poticaj na daljnje akcije toga tipa. Vježbanje, druženje, učenje novih vještina, meditacija, pospremanje stana, održavanje vrta… Samo su neke od aktivnosti koje su puno vrijednije i potrebnije čovjeku od pregledavanja istih ili beskorisnih sadržaja na internetu, ali ih često zanemarujemo zato što smo po prirodi lijeni i idemo linijom manjega otpora. Pa ljudi smo, volimo ugodu, zar ne? A ta nas ugoda najčešće vodi u ovisnosti pa treba mudro birati čime ćemo ispuniti svoje vrijeme koje nam je na ovome svijetu itekako ograničeno.

Adminka

*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1

Novska i Inkubator PISMO powered by A1 konačno će imati vlastitu e sport ligu NES. Za sve ljubitelje gaminga i zaljubljenike u videoigre ovo je odlična vijest. Prvo izdanje kreće 29. rujna, a prijave za natjecatelje su otvorene.

Svi će moći uživati u spektaklu jer će se događaj prenositi uživo na platformama Twitch i Discord, dok će gledanje biti organizirano i u prostoru inkubatora PISMO 2 u kojem će se natjecanje i provoditi.

NES liga zajednički je projekt inkubatora PISMO powered by A1, Hrvatske udruge proizvođača videoigara i Grada Novske.

Sve informacije o nagradama, načinu natjecanja i prijavama dostupne su na poveznici.