Još do prije nekoliko godina u javnosti se sramežljivo govorilo o ovisnostima koje donose zasloni, a danas su postale stvarnost koja zahvaća sve mlađu populaciju utječući na tjelesno i psihičko zdravlje. Ovisnost o zaslonima vrlo je ozbiljna i specifična budući da je nova pa o njoj svakako manje znamo nego o drugim ovisnostima koje se proučavaju već dugi niz godina.
Danas nije neobično vidjeti kako se bebama koje jedva da i sjede daju zasloni kako bi ih se smirilo i okupirala im se pažnja, a djeca do druge godine života nikako ne bi smjela biti izložena zaslonima! Porazni su rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj 2019. godine koje kaže da čak 4 % srednjoškolaca ima visoku razinu ovisnosti o internetu (to je samo jedna vrsta ovisničkog ponašanja!), a čak 35,4 % ispitanika je u istom istraživanju navelo neke znakove ovisnosti.
Do punoljetnosti bi gledanje u zaslone trebalo svesti na najmanju moguću mjeru, što znači da predškolci smiju zaslone koristiti isključivo u prisutnosti roditelja, do najviše jedan sat dnevno. Školska djeca smiju biti izložena zaslonima do najviše 90 minuta dnevno, a oni starosti 13 do 18 godina zaslonima smiju biti izloženi najviše dva sata dnevno. Upotreba zaslona svakako treba biti praćena igrom na svježem zraku, boravkom i aktivnostima u prirodi, a važno je obratiti pažnju i na vrstu sadržaja koju djeca konzumiraju preko zaslona.
No nisu samo djeca ugrožena! Pretražujući Internet, dolazimo do podatka kako prosječna odrasla osoba dnevno na internetu provede nešto manje od sedam sati!!! To je prosjek, a prosjek je kad neki jedni jedu kiseli kupus, drugi mljeveno meso, u prosjeku jedu sarmu. Znajući kako je mesa u sarmi ipak više nego kupusa (mi vegetarijanci smo uvijek nekako zapostavljeni pa evo i u bapsko-statističkim doskočicama, ali za potrebe teksta neka ostane), možemo se s razlogom zabrinuti jer gledajući zombije koji buljeći u mobitele šetaju ulicama, ne preostaje nam drugo nego prihvatiti da većina populacije dnevno ipak dosta vremena na internetu – izgubi. Lako se prepustiti lijepim slikama, zanimljivim videima ili skrolanju do besvijesti u nadi da će naići nešto zanimljivo. Koliko puta ste skrolali Instagramom i vidjeli poruku „pregledali ste sve sadržaje i došli do kraja“? Ja sam nekoliko puta i sablaznila se pa sam na mobitelu uključila praćenje vremena na internetu. Kad sam izračunala koliko bih za to vrijeme vrta obradila, zimnice skuhala ili tuluma odradila, shvatila sam da su mi uzde života nestale u bespuću ekrana, a to nikako nisam htjela.
Ali kako se riješiti potrebe da budemo stalno dostupni i stalno na internetu? Važno je vidjeti što dovodi do potrebe za stalnim boravkom na internetu i osvijestiti te zapisati u čemu je problem kako bismo se s vremena na vrijeme mogli podsjetiti i na vrijeme spriječiti ovisničko ponašanje.
Nakon toga, vrijeme provedeno na internetu treba usmjeriti na druge aktivnosti. Kad ste posljednji put izašli u šetnju s prijateljicom? Počešljali psa? Odigrali šah? Napravili nešto kreativno ili pak korisno? Nekad nam u ormaru vlada kaos kojega svaki dan gledamo i iznova nas frustrira, a odmicanjem od interneta dobivamo dodatno vrijeme koje možemo potrošiti na organizaciju ormara. Svaka radnja koja nam ispunjava vrijeme korisnim sadržajima umjesto skrolanjem po zaslonu mozgu daje signal i poticaj na daljnje akcije toga tipa. Vježbanje, druženje, učenje novih vještina, meditacija, pospremanje stana, održavanje vrta… Samo su neke od aktivnosti koje su puno vrijednije i potrebnije čovjeku od pregledavanja istih ili beskorisnih sadržaja na internetu, ali ih često zanemarujemo zato što smo po prirodi lijeni i idemo linijom manjega otpora. Pa ljudi smo, volimo ugodu, zar ne? A ta nas ugoda najčešće vodi u ovisnosti pa treba mudro birati čime ćemo ispuniti svoje vrijeme koje nam je na ovome svijetu itekako ograničeno.
Adminka
*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1