Pecaj tamo gdje je riba.
Rečenica je ovo koju je poznati Charlie Munger govorio kad bi objašnjavao kako mu je prijatelj ribar objašnjavao svoj ribarski uspjeh. Pecaj tamo gdje je riba. Jednostavno, zar ne? I je i nije. Gledajući ribičkim jezikom, doista treba pecati ondje gdje je riba.
Ali, kako znati? Kako dočekati???
Ustvari, lako!
Sve što treba je konstantno učiti i biti strpljiv. Cjeloživotno učenje danas je pojam o kojemu se dosta govori, ali ga se slabo prakticira. Ljudski je mozak po prirodi lijen iako voli biti zaposlen pa se vrlo često događa da konzumiramo sadržaje kako bismo zabavili mozak, ali ga ne zapošljavamo i ne iskorištavamo njegove mogućnosti konzumacijom gluposti koje samo troše vrijeme. Da ne ispadne kako sam protiv ekrana (iako ustvari i jesam knjiški moljac), današnji ekrani u mogućnosti su ponuditi doista vrlo vrijedne sadržaje kojima možemo obogatiti svoje znanje, istrenirati mozak i tijelo i održati vitalnost.
Ali ekrani utječu na koncentraciju.
A to je drugi dio ove priče o pecanju. Osim što treba pecati ondje gdje je riba, treba i imati strpljenja dočekati ulov. Bez strpljenja i predanosti nema ni napretka, rekao bi Munger da je sad živ. Ili da piše ove retke. Mogao bi ih i pisati, da nije nedavno umro u 99. godini jer je do samoga kraja čitanjem i učenjem održavao dobru formu uma, a u životu je unatoč mnogim teškoćama na koje je nailazio, uspio strpljenjem i pametnim ulaganjem zaraditi 2,6 milijardi dolara.
I za kraj, nekoliko bapskih, da se nađu i da ne pomislite kako će se skupocjeni Ferarri jednostavno stvoriti u tvom životu:
Strpljen, spašen.
Nema džabe ni u stare babe.
Znanje je imanje.
Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.
Adminka
*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1