Pitali su me mogu li napisati nešto o retro gamingu. Ispalila sam da mogu, ali samo zato što sam mišljenja da mogu sve, a što je opet generalno krivo, ali nema veze. I tako eto mene pred praznim ekranom, razmišljam o retro gamingu i na um mi pada sve retro osim gaminga. Odlučim guglati jer ima li što pametnije u ovome trenutku nego pitati gospona Gugla za savjet pa saznam kako ne samo da retro gaming postoji, on je cijeli jedan svijet o kojemu računa vodi i jedna posebna udruga, a postoji i nešto kao muzejski postav pa se na jednom mjestu može pogledati povijest gaminga. Vidjevši te sve stvarčice, sjetila sam se da nije samo fliper bio taj zbog kojega smo glavu gubili (gubim je i danas, tridesetak godina u mojoj je glavi samo kratko vrijeme) nego smo zbog videoigrice koja je stala u dlan i imala je kućište u predivnoj kombinaciji plave i bijele boje, redovno prebijali Marija koji joj je bio vlasnikom, a davao nam ju je na kapaljku i gotovo uvijek pod prijetnjama. Ne sjećam se u čemu je bila kvaka, upamtila sam samo ta silna nagovaranja i čuvanje igrice kao tajnog blaga. Nakon nje prvo je sjećanje Nintendo, a nakon toga slaganje cijevi ili kockica na računalu. I odjednom se dogodio život, igrice su napustile moj život i nastavile se razvijati munjevitom brzinom u drugom prostoru, u drugim i tuđim životima.
Najstarije računalo za igrice je plug&play osobno računalo Commodore PET 2001 iz 1978., ali to je samo podatak, ne sjećanje. Danas je u modi retro pa smo sve svjesniji rariteta kao što su modeli osobnih računala koje je dizajnirao Luigi Colani pa im time udahnuo život vječni, a da bi stvari oživjele, potrebno ih je unijeti u novo vrijeme, što je najbolje napravljeno mogućnošću da se usporedimo s prošlošću pa je danas moguće (doduše rijetko) odigrati slavni Tetris na originalnoj konzoli i vidjeti je li nam vještina izblijedjela ili sasvim nestala.
Tržište se naravno, odmah prilagodilo retromaniji pa je danas moguće kupiti svakojake predmete u retro varijantama, uključujući i one gejmerske. Lijepe su to stvarčice prilagođene ukusima današnjih potrošača, s cijenama koje prate atraktivnost dizajna. Kao stvoreno za nas retro ljude stabilnih primanja. Nekako mi se čini da smo baš mi fokus grupa kupaca. Retro gaming je kutija uspomena koju rado otvaramo, puna je iznenađenja i užitaka i svakako joj treba posvetiti više vremena od nekoliko redaka jednog osvrta.
Adminka
*Stavovi izrečeni u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne održavaju nužno stajalište Poduzetničkog inkubatora PISMO powered by A1